nedjelja, 1. travnja 2012.

Klepetan se vratio


Ovo je priče gđe Judite Rey Hudeček:

Stigao je! Došao je! Opet su skupa! Tko? Pa zna se tko dolazi oko Josipova. Rode. I među njima rodac ( jel se tako kaže za mušku rodu?) Klepetan. Najisčekivaniji rodac na cijelome svijetu. Ja barem tako mislim... A pošto vi ne živite u Lijepoj našoj red je da vas obrazujem, zato čujte i počujte. Znate gdje je Lonjsko polje...ma tamo malo dalje od Siska, uz Savu i tako to... Gdje ima vode ima i riba i žaba. Ima i komaraca, ali nećemo sad o njima. Elem, tamo je selo Čigoč. Poznato po tome što u njemu živi više roda nego stanovnika. Svako proljeće one dolaze oko Josipova i oko Bartolova na jesen odlaze. Odlaze one rode koje mogu. Koje su zdrave i koje mogu letjeti. Ima međutim jedna što je pred 10 godina slomila krilo pa ne može letjeti.Bog joj eto nije dao tu sreću da uživa širinu neba ali ona uživa u širini duše jednog čovjeka koji se već 10 godina brine o njoj. Lovi joj ribe, žabe i sve druge poslastice koje ona voli. On ju je i sretno i presretno udao. Ta roda, koja se zove Malena ima muža po imenu Klepetana. Rode su interesantna bića. Skalpaju brak na duge staze. Valjda zato što i lete na duge staze. Da nema Malene ja nikad ne bi istraživala kuda to rode lete i kako. Ljudi moji, pa one su čudo prirode. Ja kad god vozim u Umag obavezno skrenem na neku krivu cestu. Svi kažu da je lako voziti po Istri, jest vraga... Čim meni neko kaže: "ma ne možeš pogriješiti" ja znam da sam na krivom putu...A rode nikog ne pitaju i znaju kuda treba letjeti. Danima. Znaju i kad treba letjeti...Zna i Malena ali ona ne može letjeti. Ona samo svake godine točno zna kad je Klepetan poletio i kad bi trebao stići. Ona tad prestane jesti, uznemiri se, zabrine... Ove je godine zakasnio 2 dana. Bila je sva utučena, nit ke što jela ni pila... Cijelo selo zajedno s njom. Ma što selo ... pola Hrvatske, čeka da vijesti jave da je Klepetan stigao... Eto sad je stigao. Seljani kažu da je bilo dirljivo gledati kako ga je čekala raširenih krtrila. I onda su se dugo, dugo mazili... Eto sad će oni imati mlade. Čovjek koji ju hrani lovit će više ribe nego obično da jadnik Klepetan ne mora raditi sam za cijelu porodicu. Vodit će računa kako je i malim rodićima dok su u jajetu. malena ipak nema ujednačenu prehranu pa jaja ponekad imaju pretvrdu ljusku, valja onda mladima pomoći da ih razbijiu... Kad dođe jesen mladi će se odvojiti u posebno jato i oletjeti. Klepetan također. Malena će tugovati, i zimu provoditi malo u kući malo u nekoj štali, gdje li već... Da joj skrati dane njezin prijatelj joj pušta videosnime na TV, pa onda ona duuuugo stoji pred ekranom i gleda sebe i Klepetana.... I tako već 10 godina. Lani je neki mlad i nadobudan rodac doletio prije njega pa se pokušao uvaliti u njegovu kuću. Nije uspio. Mogao je stanovati samo u vikendici. Malena i Klepet an imaju naime i vikendicu, jedno manje gnijezdo ne samo ono matično...Pa je bila panika oko toga što su bili nestali ptići pa, ma cijela sapunica bi se mogla o njima napisati....
A priča ima i paralelnu priču. Taj čovjek što se brine o Malenoj je u mladosti isti bio zaljubljen u jednu djevojku, ma djevojčicu iz nekog drugog sela... Mladi se voljeli i ona pobjegla za njega. Vjenčali se imali jako mladi kćerku... Njezini međutim nikad nisu prihvatili taj brak pa su rovarili dok nisu razrovarili. Mladi se rastali. Ona otišla u Njemačku itd... Život ide dalje. On se oženio ona udala i tako to... Nisu se viđali desetinama godina. Onda su oboje postali udovci, a priča o njemu i rodi krenula po svijetu... E sad jel zbog priče ili zajedničke kćeri oni su se opet nakon duuuugo vremena sreli. I? Pa ništa... Nema razloga da ne nastave gdje su stali. Eto sad on više ne živi sam. Ima i ženu. Malena im valjda kuma...
Eto dragi moji, nisam mogla da vam ne ispričam što me danas obradovalo. Da nam bar novine donose više ovakvih lijepih i toplih priča...Ima ih ima, ima i čitača ... ali ... Nadam se da se ne ljutite što vam kompjuter punim ovakvim stvarima. Znate mene, kad sam tužna to svima razglasim, kad sam ljuta režim, grizem, ubijam a kad sam sretna htjela bi da svi budu... E pa budite barem ovaj cvjetni vikend...