subota, 6. veljače 2010.

Jesam li trebala šutiti?

I vrapci na grani znaju da sam 21.5.2009. slomila kuk. Operirana sam, ugrađena mi je proteza, TEP kako to doktori kažu.
U bolnici sam ostala ukupno 20 dana od čega sam 5 dana čekala operaciju.
Nisam više ni u što sigurna, više nikomu ne vjerujem, zašto sam čekala toliko. Navodno radi moje krvne grupe (B, Rh negativna). Ali, kako sam tu istu krv dobila kada su se moji prijatelji angažirali. Je li to bio prvi upitnik ili poziv na uzbunu a ja ga nisam primjetila?
Iz bolnice sam izašla na dvije štake, bez ikakve rehabilitacije osim što su me naučili hodati na štakama i nekoliko vježbica odraditi.
Bolnica ima odjel fizijatrije ali ja ga nisam ni vidjela.
Dobila sam otpusno pismo u kojemu se preporuča daljnja rehabilitacija u toplicama.
Naravno, sve smo te papire predali (moj muž, naravno da ja nisam mogla ni doći do HZZO).
Trebalo je točno 31 dan od mog izlaska iz bolnice, odobrenja HZZO do dobivanja termina za toplice: 3 1. 2010.
Za mene je to bio šok, poziv na nastavak liječenja 8 mjeseci poslije operacije!!!!

I što sam mogla, žaliti se! I žalila sam se onako nadobudno kao da sam balavica, kao da nisam svjesna gdje živim.
I na kraju dobijem odbijenicu i za onaj već dobiven termin.... Šta kažete na to?
Nisam znala što ću?
Odem kod naše fizijatrice i ona je šokirana i frustrirana odlukama Povjerenstva HZZO (tada, a sada je povjerenice) i jedino što mi je mogla preporučiti je ići na more i plivati što više.
I, hvala Bogu na mom dragom bratu koji mi je omogućio 3 puna tjedna mora i mojoj sestri koja mi je tada bila velika pomoć pa sam malo ojačala i stala na svoje noge.
Ali, pišem to frustrirana svojim tijekom bolesti.

Zašto svi poslije operacije kuka idu direktno iz bolnice u toplice a ja ne?
Zašto su mi i drugi put na prijedlog ortopeda odbili toplice s obrazolženjem da sam dobro.
Zašto je moj kolega dobio toplice za puknuće tetive (operiran neposredno poslije mene) a ja ne?
Nadalje, meni je ostala noga duža, vidno šepam i sa uloškom. Jedan mišić (gluteus maximus) je potpuno atrofirao, noga je na nekim mjestima uža i za 2, 5 cm.

Jesam li trebala šutiti?
Ili jesam li nekomu trebala dati novaca?
Komu?

3 komentari:

Anonimno kaže...

Samo da probam

annabelle kaže...

znam da je to u Hrvatskoj tesko, ali ja bi ih tuzila. bar mislim da bi. iako, i ja sam se bila razbolila akutno, i u bolnici mi promasili dijagnozu nakon prvog plucnog ugruska krvi, pa sam dobila jos 3 i skoro skviknuh zbog njihovog bahacenja. a zivim u UK. i lijecnik sam. i htjela sam ih tuziti i bilo mi ih je zao pa nisam, a jebiga. obecali su i zaista jesu implementirali novi protokol pa je kao nesto dobro iz toga izaslo. meni je ok proslo, imam neki sindrom, zgrusava mi se krv, pijem lijek i dobro sam, nemam posljedice vise odkako sam se oporavila. no da imam neke posljedice mislim da bi ih tuzila. ne znam. sve to je grozno kad zakaze tako... nadam se da uspijevas sama nekako to sve rehabilitirati. saljem puno toplih zelja za oporavak :)

Anonimno kaže...

... vidis, da si u Konjicu, znala bi :p

Objavi komentar