subota, 8. svibnja 2010.

Kako živimo?!



Istinita priča.
Priča meni jedan momak ovako nekako:
- Mi dobro živimo!!!
- Kako?
- Pa, ovako: Imamo 200 ovaca. Godišnje za svaku ovcu dobijemo po 100 kn poticaja, to je ukupno 20000 kn.Sada, u proljeće, imamo i oko 180 janjaca , svako janje je 100 eura, bude ih i u jesen ali manje.
Pravimo sir iz mišine (mješine), ukupno godišnje oko 700 - 800 kg. Kilogram sira košta 150 kn. Prodamo ga za mjesec dana.
Osim toga prodajemo gnojivo (ovdje kažu đubar), sada ga imamo vrijednosti 1000 eura.
(I još imamo socijalnu pomoć i dječiji doplatak!)
Pa, izračunajte!?
Sve ovo ima i troškova, cijenim taj rad, to je rad svaki dan, bez odmora, vikenda!
Isplati li se?
Što mislite?

subota, 1. svibnja 2010.

Jesam li ja luda ili je cijeli svijet lud?


Danas je u Kninu krizma (ne znam ni kako se to piše s velikim ili malim slovom).
I uvijek se pitam kada je taj dan jesam li ja luda ili je cijeli svijet lud.
Ne mogu shvatiti toliko spremanje, toliku gungulu oko jedne tako obične i normalne krizme. Zar je potrebno skupljati toliko ljudi, praviti tolika salvlja, ko je željan toliko hrane, kolača, mesa...
Ne razumijem.
Za moj pojam to je primitivno, sve je čisti interes, previše napora, strke,...
Zar se ne možemo družiti povodom običnih dana, obilaziti se, nazvati, razgovarati, zar nam treba krštenje, krizma, pričest, sahrana, svadba da bismo se sastali. U kakve smo se to mi ljude pretvorili?
A tek darovi. Neki dan sam čitala da je najmanji dar u vrijednosti od 100 eura (najbolje bi bilo novce dati). Razgovaram ja sa svojim učenicima o tome i pričaju npr. kako se roditelji zaduže sve to organizirati a slavljenik sebi kupio motor od novca koji je dobio za dar, laptop, i sl. A vi se mama i tata, da prostite JBT:)))

I moja djeca su se krizmala ali od toga nisam pravila narodno veselje samo jedan svečani ručak za kuma i njegovu obitelj. I mogu reći da je bilo ugodno, opuštajuće, ...
Ma nema u mene nikada tako velikog okupljanja, ja nisam ni svadbu imala, samo jedno pristojno vjenčanje i ručak za nas 5 (osim mene i mog Zlatana bili su kumovi Bora i Nedžad i prijatelj sada nažalost pokojni Vrankić). Bilo je izvrsno!

I zar ne bi bilo ljepše danas otići na Slapove Krke (slika na početku)!