JIN JU DU LI za zdravlje

Prosljeđujem:

JIN JI DU LI
JEDNOSTAVNA  ALI  EFIKASNA  VJEŽBA

Neohodno za ovu vježbu je da'' Oči moraju biti zatvorene'' za vrijeme vježbe.


VJEŽBA:
Stojte na jednoj nozi zatvorenih očiju
To je sve.


Ako ne možete stajati ni manje od 10 sekundi, to znači da je vaše tijelo ostarilo više od vaših godina, npr.. ako imate 40 godina, vaše tijelo je na razini 60-70 god.
Pomislio sam da je vježba laka i da to mogu - prevario sam se. Drago mi je što sam probao. Na moje iznenađenje, dok sam bez problema mogao da stojim na jednoj nozi otvorenih očiju, sa zatvorenim očima je druga priča. Nisam mogao da održim ravnorežu dulje od 2 do 3 sekunde prije nego što sam počeo da se ljuljam i skakućem.

Nogu ne treba podignuti visoko, ako vaši unutarnji organi nisu u harmoniji, čak i malim podizanjem noge počet ćete se klatiti.

Kinezi su vrlo napredovali u znanju o ljudskom tijelu. Ohrabrujuće je znati da često i svakodnevno vježbanje može pomoći da povratite svoj osjećaj ravnoteže.
U stvari, kineski specijalisti preporučuju svakodnevno vježbanje JIN JI DU LI tijekom 1 minute, ovo pomaže spriječiti demencija.
Umjesto da oči potpuno zatvoriti, možete pokušati vježbanje blago zatvorenih očiju.
Svakodnevno prakticiranje JIN JI DU LI može pomoći u liječenju mnogih bolesti:
• Povišen krvni tlak
• Visok šećer u krvi ili dijabetes
• Bolesti vrata i kralježnice
• Preventiva demencije

Ukoliko se vježba prakticira duži vremenski period, mnogi ljudi koji u početku nisu mogli stajati na 1 nozi ni 5 sekundi, kasnije su mogli stajati više od 2 minute. Dobrobit ovakve prakse je u poboljšanju spavanja, bistrini uma, svakodnevnom poboljšanju memorije i sprečavanju demencije (očuvanje zdravlja mozga).

Objašnjenje stručnjaka je da kroz naše noge prolazi 6 važnih meridijana. Kada stojite na jednoj nozi, poboljšava se funkcija meridijana i odgovarajućih organa.


JIN JI DU LI
• Sprječava giht
• Brzo popravlja imunitet tijela
• Dobra je za svakoga općenito
• Osnovni je lijek za'' bolest hladnih nogu''

Zdravi ljudi također mogu vježbati JIN JI DU LI.
Naročito je ova vježba korisna za mlade ljude, svakodnevnim vježbanjem održavaju zdravlje i smanjuju mogućnost za obolijevanjem.

Mogućnosti za popravljanje zdravstvenog stanja mogu biti umanjene kod ljudi starijih od 70 godina, odnosno onih starih ljudi koji koji nisu snažni i ne mogu stajati stabilno.

 http://www.youtube.com/watch?v=dr5ATUQwRus&feature=relmfu

đumbir i med svakako probajte

KOPIRAJTE OVO I ŠIRITE DALJE, NEKOME JE MOŽDA POTREBNO !!!

Dobijem prije par dana od jedne osobe iz Sarajeva recept na bazi đumbira i meda i evo memeđu "normalnima" bez bolova. Žena je imala karcinom endokrinih žlijezda i bila je na aparatima 18 dana. Prošla je bez operacija i kemoterapije ... puca od zdravlja. Znam da ovo nije Grupa koja se bavi alternativnom medicinom ali ipak mi savjest nalaže da ovo podijelim svima koji imaju nekog kome je potrebna pomoć ..

Dva veća korijena đumbira se očiste i izribaju na najsitnije (može i električna sjeckalica) i pomiješa se s 1/2 kg domaćeg meda,

konzumirati ga 3-4 puta na dan.

Koristiti plastičnu ili keramičku žličicu,nikako metalnu. Prvi efekti se osjećaju posle dva do tri dana ... ovo diže iz mrtvih !!

Žene i zdravlje

Mojim frendicama i ponekom, odabranom muškarcu (čisto da znaju s čim imaju posla :D:)


Na University of Stanford jedno od predavanja je bilo o povezanosti uma i tijela - o vezi između stresa i bolesti. Profesor, pročelnik Psihijatrije na Stanfordu, između ostalog je rekao da jedna od najboljih stvari koje muškarac može uraditi za svoje zdravlje je da bude oženjen, dok je za ženu jedna od najboljih stvari koje može učiniti za svoje zdravlje da njeguje prijateljstvo sa svojim prijateljicama.

Isprva su se svi smijali, ali profesor je bio ozbiljan. Žene se jedna sa drugom povezuju veoma različito od muškaraca i osiguravaju jedan sistem podrške koji im međusobno pomaže da se nose sa stresom i teškim životnim problemima. Na fizičkom nivou vrijeme provedeno sa prijateljicama povećava ženama nivo serotonina – neurotransmitera koji pomaže u borbi protiv depresije i može doprinijeti osjećaju općeg „well being-a“. Žene umiju podijeliti s drugima osjećaje, dok muškarci često grade druženja oko aktivnosti. Oni rijetko sjednu sa prijateljem da bi pričali o tome što osjećaju u vezi nekih stvari ili kako im se i šta događa u osobnom životu.
Posao? Da. Sport? Da. Auto? Da. Ribarenje, lov? Da. Ali osjećaji? Rijetko. Žene to rade stalno... dijele što im je na duši sa svojim sestrama/majkama i očigledno je to jako dobro za njihovo zdravlje.
Profesor je rekao da je provođenje vremena sa prijateljicom isto toliko važno za opće zdravlje žena koliko i jogging ili gimnastika.
Postoji razmišljanja kako dok "vježbamo" radimo nešto korisno za svoje tijelo, ali dok se žene druže među sobom, gube vrijeme i moraju biti aktivnije angažirane—nije točno. U stvari, profesor je rekao da nemogućnost stvaranja i održavanja kvalitetnog osobnog odnosa sa drugim ljudima opasna za fizičko zdravlje žena!
Zato ako žena izađe čavrljati sa prijateljicama, treba je potapšati po leđima i čestitati što radi nešto dobro za svoje zdravlje! Žene su u stvari jako, jako sretne. Zato… nazdravimo prijateljstvu ... Očigledno je to odlično za naše zdravlje.

Hvala svim ženama u mom životu koje su mi pomogle da ostanem zdrava, sretna, i budem voljena.

Proslijedite svojim prijateljicama i ostanimo u vezi!
Ne zaboravite....Life isn't about surviving the storm; but how you dance in the rain.

Klepetan se vratio

Ovo je priče gđe Judite Rey Hudeček:

Stigao je! Došao je! Opet su skupa! Tko? Pa zna se tko dolazi oko Josipova. Rode. I među njima rodac ( jel se tako kaže za mušku rodu?) Klepetan. Najisčekivaniji rodac na cijelome svijetu. Ja barem tako mislim... A pošto vi ne živite u Lijepoj našoj red je da vas obrazujem, zato čujte i počujte. Znate gdje je Lonjsko polje...ma tamo malo dalje od Siska, uz Savu i tako to... Gdje ima vode ima i riba i žaba. Ima i komaraca, ali nećemo sad o njima. Elem, tamo je selo Čigoč. Poznato po tome što u njemu živi više roda nego stanovnika. Svako proljeće one dolaze oko Josipova i oko Bartolova na jesen odlaze. Odlaze one rode koje mogu. Koje su zdrave i koje mogu letjeti. Ima međutim jedna što je pred 10 godina slomila krilo pa ne može letjeti.Bog joj eto nije dao tu sreću da uživa širinu neba ali ona uživa u širini duše jednog čovjeka koji se već 10 godina brine o njoj. Lovi joj ribe, žabe i sve druge poslastice koje ona voli. On ju je i sretno i presretno udao. Ta roda, koja se zove Malena ima muža po imenu Klepetana. Rode su interesantna bića. Skalpaju brak na duge staze. Valjda zato što i lete na duge staze. Da nema Malene ja nikad ne bi istraživala kuda to rode lete i kako. Ljudi moji, pa one su čudo prirode. Ja kad god vozim u Umag obavezno skrenem na neku krivu cestu. Svi kažu da je lako voziti po Istri, jest vraga... Čim meni neko kaže: "ma ne možeš pogriješiti" ja znam da sam na krivom putu...A rode nikog ne pitaju i znaju kuda treba letjeti. Danima. Znaju i kad treba letjeti...Zna i Malena ali ona ne može letjeti. Ona samo svake godine točno zna kad je Klepetan poletio i kad bi trebao stići. Ona tad prestane jesti, uznemiri se, zabrine... Ove je godine zakasnio 2 dana. Bila je sva utučena, nit ke što jela ni pila... Cijelo selo zajedno s njom. Ma što selo ... pola Hrvatske, čeka da vijesti jave da je Klepetan stigao... Eto sad je stigao. Seljani kažu da je bilo dirljivo gledati kako ga je čekala raširenih krtrila. I onda su se dugo, dugo mazili... Eto sad će oni imati mlade. Čovjek koji ju hrani lovit će više ribe nego obično da jadnik Klepetan ne mora raditi sam za cijelu porodicu. Vodit će računa kako je i malim rodićima dok su u jajetu. malena ipak nema ujednačenu prehranu pa jaja ponekad imaju pretvrdu ljusku, valja onda mladima pomoći da ih razbijiu... Kad dođe jesen mladi će se odvojiti u posebno jato i oletjeti. Klepetan također. Malena će tugovati, i zimu provoditi malo u kući malo u nekoj štali, gdje li već... Da joj skrati dane njezin prijatelj joj pušta videosnime na TV, pa onda ona duuuugo stoji pred ekranom i gleda sebe i Klepetana.... I tako već 10 godina. Lani je neki mlad i nadobudan rodac doletio prije njega pa se pokušao uvaliti u njegovu kuću. Nije uspio. Mogao je stanovati samo u vikendici. Malena i Klepet an imaju naime i vikendicu, jedno manje gnijezdo ne samo ono matično...Pa je bila panika oko toga što su bili nestali ptići pa, ma cijela sapunica bi se mogla o njima napisati....
A priča ima i paralelnu priču. Taj čovjek što se brine o Malenoj je u mladosti isti bio zaljubljen u jednu djevojku, ma djevojčicu iz nekog drugog sela... Mladi se voljeli i ona pobjegla za njega. Vjenčali se imali jako mladi kćerku... Njezini međutim nikad nisu prihvatili taj brak pa su rovarili dok nisu razrovarili. Mladi se rastali. Ona otišla u Njemačku itd... Život ide dalje. On se oženio ona udala i tako to... Nisu se viđali desetinama godina. Onda su oboje postali udovci, a priča o njemu i rodi krenula po svijetu... E sad jel zbog priče ili zajedničke kćeri oni su se opet nakon duuuugo vremena sreli. I? Pa ništa... Nema razloga da ne nastave gdje su stali. Eto sad on više ne živi sam. Ima i ženu. Malena im valjda kuma...
Eto dragi moji, nisam mogla da vam ne ispričam što me danas obradovalo. Da nam bar novine donose više ovakvih lijepih i toplih priča...Ima ih ima, ima i čitača ... ali ... Nadam se da se ne ljutite što vam kompjuter punim ovakvim stvarima. Znate mene, kad sam tužna to svima razglasim, kad sam ljuta režim, grizem, ubijam a kad sam sretna htjela bi da svi budu... E pa budite barem ovaj cvjetni vikend...

Drvena zdjelica

Jamčim da ćete se sjetiti ove priče o Drvenoj zdjeli i sutra, i za tjedan dana, za mjesec dana, za godinu dana.
Krhki starac je otišao živjeti sa svojim sinom, snahom i četverogodišnjim unukom. Starčeve su ruke drhtale, vid mu je bio zamućen, a korak mu je posrtao. Obitelj je blagovala zajedno za stolom. No staračke drhtave ruke i gubitak vida bile su razlogom poteškoća za vrijeme jela... Zrna graška su pala sa žlice na pod. Kad je uzeo čašu, mlijeko se prolilo po stolnjaku. Nered je ljutio sina i snahu. "Moramo nešto učiniti s ocem," rekao je sin. Dosta mi je ovog prolijevanja mlijeka, bučnog jedenja, i hrane po podu." Stoga su muž i žena postavili mali stol u kutu. Tu je djed jeo sam dok je ostatak obitelji uživao u večeri.
Nakon što je djed polupao tanjur ili dva, hrana mu je posluživana u drvenoj zdjeli. Kada bi obitelj pogledala u smjeru djeda, ponekad je bila suza u njegovom oku dok je sjedio sam. Još uvijek su jedine riječi koje su imali za njega bile oštre opomene kada bi mu pao tanjur ili je prosuo hranu.
Sve je to četverogodišnjak promatrao u tišini.
Jednom prije večere, otac je primijetio da se njegov sin igra s komadićima drva na podu. Upitao je dijete slatko, "Što radiš?“ Isto tako slatko dječak je odgovorio: "Oh, izrađujem zdjelice za tebe i mamu iz kojih ćete jesti kada ja odrastem.“ Četverogodišnjak se nasmiješio i otišao natrag na posao.
Ove riječi su tako pogodile roditelje da su ostali bez teksta. Suze su počele potocima teći niz njihove obraze... Iako nisu izgovorili niti jednu riječ, znali su što moraju učiniti. Tu je večer muž uhvatio djedovu ruku i nježno ga doveo natrag za obiteljski stol. Sve ostale dane jeo je svaki obrok s obitelji. A iz nekog razloga, činilo se da ni muž ni žena nisu brinuli kada je pala vilica, kada se mlijeko prolilo, ili se stolnjak zaprljao.

Priča o dva grada

Priblizavajući se jednom velikom gradu, putnik upita ženu koja je sjedila kraj puta:

- Kakvi su ljudi u ovom gradu?

- Kakvi su bili u mjestu iz kojega si došao?

- Užasni, odgovori putnik. -Zli, nepouzdani, antipatični.

- Ah, reče žena - iste takve ćes naći i u gradu koji je pred tobom.

Tek sto je prvi putnik otišao, neki drugi se zaustavi pred njom i takodjer zapita kakvi su ljudi u gradu. Ponovno starica upita kakvi su bili u mjestu iz kojega dolazi.

- Bili su divni ljudi: pošteni, vrijedni i velikodušni. Žao mi je bilo kad sam morao krenuti, reče drugi putnik.

Mudra žena mu odgovori:

- Iste takve ćes naći i u gradu koji je pred tobom.

Ne, ne brinite! Nisam ja ovo smislila. Skinula sam ovo s neta a učinilo mi se jako dobro za podijeliti s vama!