ponedjeljak, 14. lipnja 2010.

Sirotinjo i Bogu si teška



Danas sam bila svjedok jednog prizora u samoposluzi našega velikog trgovačkog lanca.
U tu samoposlugu rijetko ulazim ali pošto nije bilo nečega što sam tražila u svojoj kvartovskoj, a usput budi rečeno, bilo je na akciji, moj muž je rekao da toga obično bude u ovoj drugoj.
I dok smo se mi predomišljali kod frižidera gospođa nas je zamolila samo za malo vremena da bi poslužila čovjeka iza nas. Nisam obraćala pažnju puno ali, on nije ništa tražio, bilo mi je malo čudno a ona ga poslužuje?!
Poslije nam je objasnila (meni i mom mužu) kako taj čovjek svaki dan dođe i traži sendvič jer je gladan. Više ni ne traži, nego ona kada ga ugleda da mu sendvič a blokić ostavi na svom ormariću i plati ga kada pođe doma.
Zamolila sam je da mu ja ovaj put platim taj sendvič ... nevoljko je pristala.
Vrlo često smo svi svejdoci ove tuge našega doba, ljudi koji nemaju što jesti. Znam, ima pučka kuhinja, ali ...
I svaki dan sama sa sobom vodim bitku, kupujem po akcijama, ubiše me akcije... Znam nije to ništa loše, ali najteže od svega mi je ovih dana koliko moj sin ne može dobiti nikakav posao. Završio je fakultet, traži posao u svojoj struci ali i bilo kakav u sezoni. Je li toliko nesposoban naći sebi posao ili je to nešto drugo. A toga drugog i mojih razmišljanja ima za cijeli jedan veliki post.

5 komentari:

Unknown kaže...

ah
Dobro si naslovom rekla
Sirotinjo i bogu si teska...
sirotinje ima svuda oko nas..
I ja bih ko i ti postupila..
Ovom prilikom zelim da te pozdravim
i da kazem da mi je zao za tvog sina da ne moze posao da nadje..
Bas mi zao..
ali ne smije i posustati...
Ugodno ljeto ti zelim:)
Moj muz i ja skoro smo se vratili sa naseg mora nakon 15 godina izbivanja..Bili smo u Zatonu kod Nina odnosno Zadra
i
obisli sve sto smo mogli i obici..

Unknown kaže...

Draga moja, hvala na podršci! I tebi svako dobro, neka si se ti nama lijepo odmorila:)))

jasna varcakovic kaže...

Zalosno,...Zalosno kada ljudi koji zele - NEMOGU!

annabelle kaže...

jako, jako tuzno. meni se sve stegne kad vidim tako nesto. ali u isto vrijeme, divno je vidjeti ljude koji pomazu kad god mogu. to mi daje nadu. lijepi pozdrav :)

Anonimno kaže...

Hvala Bogu na dobrim ljudima!!
I sama pomognem kada god mogu - kupim nepoznatom djedu u pekarnici (koji prebrojava sitniše za kruh) mlijeka, margarina, svježega sira, kajmaka (nerijetko dam zadnje novce za to), prikupljene plastične boce (od kojih bi koja kuna i meni dobro došla) dam onima što traže po kontejnerima... I osjećam se bolje, jer dobro je dati... Kada bi svatko dao mrvicu od sebe, bilo bi svima lakše, jer bi se širila dobrota...

Objavi komentar